treptaji

utorak, 11.08.2020.

MOLITVA



Napoji me Duše Sveti
Napoji me svojim srebrom i zlatom.
Napoji me - da svijetlim.

Neka svjetlo Tvoje uvijek drugome
I kroz mene svagdan i obnoć služi.
Drugome me, Duše Sveti, k'o svijeću Uskrslog u ljubavi podaj.
Moju ruku, kao svoju, pruži.

Dozvoli mi da tinjam u oku brižne majke.
U srcu djeteta
I u bar pola njegova svijeta.
Tek me na jednome mjestu drži
Ili me šalji u okrug planeta.

I neka sam ponekad sve.
I neka sam ništa, ako tako treba.
Neka sam samo tvoje sjenke tanka i nevidna sjena.
Dopusti mi ,Duše, da ne uzvisim se nikad.
Pomozi mi da uvijek budem krotka, tiha i malena.

Napoji me Duse Sveti
Napoji me svojim srebrom i zlatom.
Napoji me - da svijetlim.

Ako i nemaš za me velika djela
Daj mi tek da plutam k'o luč na Tvojoj vodi.
Na pučinu me sa sobom povedi
Il' me ostavi u nekoj opskurnoj kavani - u čaši.
Gdje god da sam održi me budnom, Duše.
Ako usnula bih, makar i kratko, Ti me slobodno gurni, viči, galami, maši!

Mogla bih, možda, biti i lampion što leti do šarenih ptica.
Eh, da sam jedno s Tvojim vjetrom što puše!
Fenjer jednokratni što se pali za one kojih nema.
Neka svijetlim nekome barem, može i vrlo kratko, Duše.

Mogu li biti katodiopter na dječjem biciklu?
Oh! Daj da budem dio školske torbe za đaka prvaka!
Olovka. Gumica.
Ukosnica barem u boji neona.
Il' maglenka na vozilu čijeg tate.

Pa, daj mi više!!!! da svijetlim makar maslačku i kokotu ranom zorom.
Možda gladnoj sovi u kasne noćne sate.
Daj mi da svijetlim, kome god Ti želiš
Dobri moj Prijatelju
Dragi moj Brate.

11.08.2020. u 02:25 • 0 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 02.03.2015.

Jesi li ti vjernik?
Ne.
Ja sam drvo.
Drvo (ne)obraceno.
Grijesi su moji godovi
Smrada ponapiti
Krugovi koncentricni
Koji me vuku
U oganj!
Svakodnevno.
Gorim
Pljujem
I vristim.

02.03.2015. u 14:13 • 3 KomentaraPrint#

Jer, sto ti je ponos?
Do li gvalja mrtvih vlasi
Ili kvrga starog smeca
I vreca
Zatvorena
U kojoj cuvas zbirku
Rana koje trunu
I smrde
Bez zraka
I sto ti bi ponos?
Do li strmine
Bezdana
U kojeg svezan
Nepriznatom sjetom padas.
Ma, sto ti je "to" ponos?
I cemu se , zapravo, nadas
Ti koji svoje fantomske boli
Gordoscu,
I laznim dostojanstvom, stezes
Pa ih nasivas
Na dusu
Koja smjerno trpi
Tvoje grubo poimanje
Radosti i srece.

02.03.2015. u 14:08 • 0 KomentaraPrint#

utorak, 11.11.2014.

...

Nerado
ti pišem pjesmu.
Kao što nerado odlazim na spavanje
očiju krvavih
vrata
ukočena u naslonjaču
iza tri.
Nerado ti pišem pjesmu
Kao što nerado čitam
rime
(njih stvarno ne volim)
Nerado ti pišem pjesmu
Kao što nerado ispijam
zadnji gutljaj kave
kad se probudim
- Možda samo
ime
da otisnem...
lako.
Nerado ti pišem pjesmu.
Nerado
ti pišem išta
jer ...
sve riječi su ,obično, ništa
kad ih izgovorim
tako.

11.11.2014. u 22:25 • 1 KomentaraPrint#

Pisati ti


To ponekad znaci iskriti u radosti
I sam bivati to blistavstvo
Treperiti glasno, obasjan miloscu s visina
To znaci...tada... Ciniti svrhu i svijetu i sebi
Pisati TI
To ponekad znaci jednostavno omudrijeti. Osutjeti u miru.
Uzivati te tisine prostranstvo
Tek sjediti tiho u tamnoj noci
Utjesen glasom iz dubina
To znaci...tada...dopustiti Tebi
Da mi pises.

11.11.2014. u 22:25 • 0 KomentaraPrint#

petak, 06.06.2014.

OVO NIJE POSVE PRAVA PJESMA O MOJIM NOGAMA (prava je, danas poslijepodne omaškom sabotirana, umrla od tuge u touch pad-u)


Uvijek dok spavam moje noge rastu.
I koža mi dok sanjam postaje sve tješnja
I nema više mjesta za javu
U krevetu
Jer brzo prolazi noć
A krevet je vlak.
Dok noge snivaju za sebe.
Same.
Miruju, al' ...
Gladno grabe suhe i prašnjave rupe
Kao da jedu male rupave kolače.
I kamenje
I kaugume
I kvrge
I tako rastu.
Sve do jutra
Jer kako sviće
Tako bivaju manje
I kože odjednom posvuda višak visi
Za rezanje
Za ravnanje
Za šivanje
Za stezanje
Tko želi, da mu od nje napravim amajlije?
Sasvim male.
Za oko ruke
Za oko vrata
Za na vrat
I na vrata.
Ja gradim, prije jutra, male seoske kuće.
Sa pravilnim krhotinama na svakom crijepu
Da dišu.
To su plućave kuće
Za nečiju prvu suzu
Ili iduću nebesku kišu.
Krevet miruje u svojoj težini.
I neka nepoznata ptica na prozoru zavrišti
Probudi me i odleti
Da nasamo budem
Sa nogama
Koje bole
Svijet još spava.
Jedva videć, piljim u stopala i stajem
Neobičnog li nužnika.
Puta.
Kojim putujem, baš kao da moram
I sve što jesam, od sebe dajem...

06.06.2014. u 15:42 • 5 KomentaraPrint#

srijeda, 13.03.2013.

JA, DA PIŠEM


Ponekad mi padne na um
napisati pjesmu
al'...
onda se prepadnem laži
koje lako,
tako
mislim,
mogu stanovati u njoj
Kamuflirati se u perfidne
oblike pukih želja,
snatrenja u oker romansi
njezinim nagnućima,
ka kliskom i opasnom otvaranju svakom slovu
Pa onda
valja mi,
svakako,
punim jedrima
a tuđim plućima
žvakati grafit
i dosićavati se halapljivo
u priprostoj gladi za
blesavom strasti koja strepi
nad ljepotom
a sve stidljivo
i vidljivo
stiščući koljena
krvava i plava
poderana
u svagdanjem
trku
za
nekim novim lažima
kojima čovjek
jer...ima takve volje
gotovo rado
uvjerava sebe
da je dobro
čak i onda
kad istina postane
preuska
za stih.
Ponekad mi
Ali samo ponekad, na um padne napisati pjesmu
Al onda zagubim olovku
ili joj samo
pojedem vrh
pa tako spasim
dušu
i svoju i njihovu i tvoju
Radije
u tišini smišljam
neki posve novi trik
kojim ucrtat će se
opet
prividan osmjeh
na licu
i mene i tebe i njih.

13.03.2013. u 14:48 • 4 KomentaraPrint#

četvrtak, 10.03.2011.

POLUSVIJET

Putuje kruljež ,utroba slaba
U očima sitih koluta gnijev
Crvotni jezik u ustima baba
Na grani šuti ptice pjev.
Visi čedo o majčinoj grudi
Plete se zrakom gnoja smrad
Odavno nitko se više ne trudi
Odavno nitko ne primjeti više
Mjesto što nekad zvalo se grad.


O ,svijete , O, bijedo, O, jadi
Tijelo je tvoje bijelo
Tijelo se tvoje hladi
O, grobe !
O, robe !
O, gladi !

10.03.2011. u 21:07 • 5 KomentaraPrint#

petak, 23.04.2010.

P.S.

I da....da ne zaboravim reći...cijeli moj dan obojen je jučerašnjom bojom njegovih očiju....
Njegove su oči plave. Ali jučer....jučer su imale tu neku...dodatnu boju...neki...neki sivi preljev. Tako su izgledale još dublje. I..da...istina...bile su mirnije no obično. Nisu se bahatile svojom iskričavošću i nisu se cerekale prosječnom svijetu onako kako to inače znaju činiti. Ne želim razmišljati o tome. Meni je važno da su bile lijepe.
Iznimno lijepe.
I mirne.
Tople. Beskrajno drage i nerazumno prijateljske. Tu.
Tek toliko...da znaš...ne tražim...ali nalazim ga...nehotično...u svojim koracima...u načinu na koji stišće usnice prepoznajem ga na svojim usnama...Dok tumaram gradom...zatičem se ponekad kako....uspravljam vrat..jednako kao i on kada zna da ga se gleda....
Zna se dogoditi da odem i toliko daleko ...hmda...nastojim si...eto...utvarati i da mislim njegove misli...dok je...tamo....negdje....gdje već misli...
I ..ti nikako nemoj misliti da nosim neki teret na plećima... Ja...ja tek guram zrak....vjetar s mirisom jutros prženih bombona sa proštenačkog štanda nastojim usmjeriti ravno do srca odabranog...mog...Nastojim pri tom..ne samo zadržati pravac nego i paziti da se isti ne zalijepi za usne drugih dama..ili da se ..ne daj Bože...ne bi slučajno dotakao i nosnica muškaraca sporednika jer....znaaam...ti bi ga onda nastojali sakriti pod cilindar , kucnuli bi dva puta petom o petu svojih ulaštenih cipela, zamahnuli hrastovim štapom i zaputili se neprimjetno u svoje odaje. Tamo bi ga šutke kušali... svaku večer. Kriomice....ahhahaha...a to nikako nije uredu.
Svaki dan nastojim skriti svoj dah. U sito. Tamo razlamam komadiće vremena na još sitnije dijelove...Svaki dan od svojih trenutaka oblikujem mirisne maline...Stavljam ih oprezno u svoju pletenu košaru...jer znam...da je vrijeme sporo samo onda kada prebrzo prolazi....a ja se ionako prljam...bez obzira...gledala ih samo...ili jela. A ne smijem jesti jer...moram dobro rasporediti vrijeme. Moram imati malina...moram ih imati dovoljno do idućeg susreta kojeg nismo dogovorili...inače...mogla bih umrijeti. Od gladi.
I tako...Nosim ga sa sobom.
Udišem ga.
Hodam ga.
Smiješim ga.
Mislim ga.
Ide mi u susret u svakoj ulici, na svakom raskršću, semaforu.
Pozdravljamo se i POZDRAVLJAMO. I govori mi...kao... nešto.
Kratko.
Da nitko ne primjeti da smo zajedno. I u gužvi i na kiosku i u pekari i u vlaku...
Eh...u vlaku. Ne znam... ja doista ne znam što bi čovjek koji sjedi pored mene učinio kad bi znao da ga i nema, već da je netko posve drugi.
Da nema ni tih boja koje nosi, ni da dah njegov ne pripada njemu već NJEMU kojeg eto..još jednu
večer u nizu vodim u moju izmaštanu kulu. Doma.
Sedam...sedam, sedam!!!.
Sedam knjiga napisala sam mu danas....

23.04.2010. u 23:03 • 17 KomentaraPrint#

subota, 17.04.2010.

UNCONDITIONAL LOVE

I was dead.
Now, I'm alive.
But...my words stayed...
Down...deep....in darkness...
I'm waiting.
When I die again
I will read them.

17.04.2010. u 16:40 • 6 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 10.08.2009.

DIBIMAL

Uvečer nebo voli posuditi svoje oblake putnicima.
Po njima tada i naše ljubavi u zagrljaj tuđi hrle.
Gdje koja zvijezda svom se sjaju u osami ruga.
A oni plaču.
Strahuju.
Grle.
Uvečer nebo rado daruje sjetu.
Tada se sati ne čuju.
Ne broje.
Nitko u noći ne vidje dugu.
Osim njih dvoje.
Samih na svijetu.

10.08.2009. u 12:26 • 29 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 27.07.2009.

Šššššššš....

Image Hosted by ImageShack.us


Vidjeh te noćas uplašena
Tvoj bunovan trzaj kao siguran znamen
I šake ti vidjeh
I prsa oznojena
I kosu tvoju
Pramen
Po pramen
Iscrpljuješ me noćas…
Bujicama riječi
Posvuda oko nas razbacana slova
_ _ _ _ _ _

Vidjeh te noćas zamišljena
Tvoj dubok pogled i svu tvoju stamen
I usne ti vidjeh
I oči uplakane
I srce tvoje
Plamen
Po plamen
I uspavah te opet noćas…
Treptajima krila
Posvuda oko nas mjesečeve niti
Spavao si čvrsto
K'o da nisam bila
Znam, sanjao si da me nema
I pomislio
Da me neće biti
Šššššššš....




27.07.2009. u 18:06 • 18 KomentaraPrint#

utorak, 30.06.2009.

O LJUBAVI

Ljubav kada zovne, slijedite je, iako joj je put strm i naporan.
A kad vas digne na svoja krila, podajte joj se, iako vas mač, skriven pod njezinim krilima, može ozlijediti.
A kad vam prozbori, vjerujte joj, iako njezin glas može uzdrmati vaše snove kao što vam sjeverac vjetar pustoši vrtove.
Kad god vas ljubav okrunjuje, može vas i na križ razapeti, jer koliko god vašem razvoju pogoduje, toliko vas može okljaštriti.
Kao što se penje do vaše visine i miluje vam najtanje grančice što dršću na suncu, spustit će vam se u korijene i uzdrmati ih ondje gdje su pripijeni za zemlju.

Privija vas na svoja njedra kao snoplje žita.
Mlati vas da vaz razgoliti.
Prosijava vas da vas pljeve oslobodi.
Do čiste vas bjeline drobi.
Mijesi vas dok podatljivi ne postanete.

Onda vas predaje svojoj svetoj vatri da postanete
sveti kruh za Božju svetu gozbu.
Sve to činit će vam ljubav da spoznate tajne svoga srca i da u toj spoznaji postanete djelićem srca
Života.

A ako u strahu svome, u ljubavi tražite samo mir i
užitak, onda radije pokrijte svoju golotinju i otiđite
s ljubavnoga gumna u svijet bez godišnjih doba, gdje
ćete se smijati, ali ne od srca, i gdje ćete plakati, ali
nećete isplakati sve svoje suze.
Ljubav daje samo sebe i uzima samo sebe.
Ljubav ništa nema i ničija ne želi biti, jer ljubav je
dovoljna ljubavi.

Kad volite, ne smijete reći; "Bog je umom srcu"
nego radije "Ja sam u Božjem srcu"

I nemojte misliti da možete usmjeriti ljubavne tokove,
jer ljubav, ako vas smatra dostojnim,
usmjeruje vaše pute.
Ljubav nema nikakve druge želje osim da sebe ispuni.
Ako volite, a puni ste žudnje, nek ovo budu vaše želje;

Rastopiti se i žuboriti kao potok koji pjeva svoju
pjesmu noći, spoznati bol od preobilne nježnosti.
Biti ranjen svojim shvaćanjem ljubavi; i krvariti
spremno i radosno.
U zoru se probuditi laka srca i zahvaliti na novome
ljubavnome danu; počivati u podne i misliti na
ljubavni ushit; uvečer se puni zahvalnosti vratiti kući.
I zaspati s molitvom za predragoga u srcu, i s
hvalospjevom na usnama.

(Prorok)
Halil Džubran



30.06.2009. u 20:54 • 3 KomentaraPrint#

utorak, 21.04.2009.

PJESMA O SEXU

fuck off

21.04.2009. u 06:21 • 11 KomentaraPrint#

nedjelja, 19.04.2009.

PRIJATELJU

(pjesma za Didu)

Sve moje pjesme su glupe
I sve mi se uvijek na kraju zgade
Sve su plitke
Nemaju sudbine
I zato ih pišem
Sve moje pjesme su tupe
I sve do jedne ko srušene zgrade
Nisu ni britke
Nemaju dubine
I zato ih pišem
Sve moje pjesme su za smeće
I sve do jedne na otpad hrle
Sve su jadne
Bestežinskog stanja
I zato ih pišem
Sve moje pjesme su bez sreće
I sve do jedne očaj grle
Sve su gadne
Al s njima sam manja
I zato ih pišem.
Najviše volim taj miris plijesni
I trulež što neupitno stanuje u njima
Stihovi moji uvijek su pretijesni
I često prazni
Nit vatre
Nit dima
Ja znam da moje pjesme ništa ne vrijede
I pouzdano znam da nemaju mota
Zar i ti, prijatelju gutaš komad bijede?
Zar i ti žvačeš komad mog života?
Moje pjesme nemaju kosti
Moje su pjesme bez kapi krvi
Sve su blijede
I zato ih pišem
Moje su pjesme bez mirisa
Sve do jedne su bez boje
Sve ove riječi su bez ambisa
Zar zaista želiš da budu tvoje?
Sve moje pjesme su prljave kante
I sve smrde na gnjilež i sol
U svakoj od njih stanuju crvi
Sve i jedna kičem vrvi
Zar i tebe, dragi, razbija bol?

Sve moje pjesme su bez puta
Ni u jednoj od njih nema daljine
I svaku brižno od ljepote pazim
Sve moje pjesme su gole
Bez košulje, cipela, skuta
Jer u njima ja se samo pretvaram da gazim.
Sve moje pjesme tako su ružne
I sve mi se uvijek na kraju smuče
Sve su šuplje
Ne vidim u njima ni slova nade
I zato ih pišem
Moje pjesme čak nisu ni tužne
I kao da ih netko uporno tuče
Ko zamrle duplje
Nitko ih ne krade
I zato ih pišem
Sve moje pjesme su za smeće
I sve do jedne na otpad hrle
Sve su jadne
Bestežinskog stanja
I zato ih pišem
Sve moje pjesme su bez sreće
I sve do jedne očaj grle
Sve su gadne
Al s njima sam manja
I zato ih pišem.
Sve moje pjesme su nepotrebno duge
Dosadne ko debele ljetne muhe
Sve moje pjesme su obrasle pruge
Sve do jedne su nijeme
Sve moje pjesme su gluhe.
I tebi je jasno o čemu pišem
I ti se s perom po papiru skitaš
Al moje pjesme, ipak najgore su!
Zašto ih onda, poBogu, čitaš?

19.04.2009. u 09:24 • 21 KomentaraPrint#

petak, 17.04.2009.

TO JE TAKO

Otići ću…(jer, svi ćemo)… jednom… na šarene livade
Ubrat ću za se mirisnog cvijeća
Ponjet ću škare i okvir sa žicama
Od voska ću savit par medenih svijeća
Iz grudi svojih izrezat ću srce
Neka ga nose, reći ću pticama.


Otići ću…(jer, svi ćemo)… jednom…na hladne potoke
Iskapit ću vjedro smiješnog života
Ponijet ću bisere i dukate na trakama
Od zlata ću izliti kalež grjehota
Iz duše ću svoje isprat svu bjedu
Nek je pojedu, reći ću svrakama.


Otići ću…(jer, svi ćemo)… jednom…u duboke šume
Leći ću mirno u jazbinu vukova
Ponijet ću cvijeće, svijeće i kalež
Od lišća ću sastavit simfoniju zvukova
Iz želja pukih načinit ću pepeo
Jednom ću i ja postati palež.
(Jer, svi ćemo…)

17.04.2009. u 13:09 • 14 KomentaraPrint#

NE VOLJENA PJESMA

0
Ukradi me!
Otmi me danu
Uzmi me svijetu
Zavedi me!
Kupi mi osmjeh
I pticu u letu
Muči me!
Sveži me čežnjom
Izgužvaj obrise
Kupi mi pogled
I mirise
Zatvori me!
Strgaj mi perle
Zaustavi korake
Kupi mi krila
I oblake
Ne daj me!
Sakrij mi ključ
Obljubi bokove
Kupi mi zoru
I okove
Čuvaj me!
Zakopaj mi noge
Pokrij mi grudi
Kupi mi suze
Uz mene budi.
Voli me!

17.04.2009. u 12:34 • 7 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 14.01.2008.

0
RECIMO DA...
-ja nisam ovako sama
Da imam mačku i…recimo psa
I recimo još da je s nama
Jedan topao pogled
Il možda dva.
Zamislimo da…
Sija sunce
I da čuva nas suncobran od leptira
I ako zažmirimo na tren samo
Da možemo čuti valcer
Kako svira.
Uzmimo da…
Uzmemo uzde
Da vozimo prostranstvom plavih visina
I uzmimo još da…
Da…imamo sreću
Ne dotaći nikad dno oštrih strmina.
Recimo da…
- ja nisam ovako tužna
Da ispod srca nosim…recimo dar
I recimo još da je moj dragi samnom
Da imam nekog…
Tko mi je par.
Zamislimo da…
Pada kiša
I da štiti nas kišobran od papira
I ako pogledamo samo malo bolje
Da možemo vidjet' tipke
Klavira
Uzmimo da…
Uzmemo uže
Da povežemo sve što jedno želi biti
I uzmimo još da…
Da…imamo slobodu
Nikada ništa ne morati skriti.

14.01.2008. u 12:29 • 24 KomentaraPrint#

nedjelja, 13.01.2008.

UGLAZBI ME

0
Napiši mi nešto…
Skladaj odu o mojoj težini.
Onda kad te tupa i troma iz postelje vrebam.
Napiši mi redak - dva o nutrini
O onom što šutim.
I onom što trebam.
Napiši mi nešto…
Skladaj intermezzo o…mojoj blizini.
Onda kad se mrštim zbog nevažnih stvari.
Napiši mi stih.
Ma, napiši mi dva…o mojoj taštini.
O onom što mislim.
I onom što ne dam.
Hajde, ne budi takav.
Pokloni mi par …svojih…akademskih sati.
Onda kad se smijem u krivo vrijeme.
Napiši mi nešto…
Napiši mi preludij o mojoj dubini.
O onom što čekam.
I onom što neću.
Napiši mi nešto…
Odsviraj temu za moje grudi.
Za moje noge i ruke što te grle.
Napiši bar notu za moje usne.
Za sve moje riječi koje lijeno stoje.
Napiši mi sonet.
Za moj i tvoj svijet.
Opčini me glazbom.
I sve što imam…
Bit će…
Ah…

13.01.2008. u 10:51 • 21 KomentaraPrint#

četvrtak, 10.01.2008.

URLIK

Spavam.
Sanjam i znam.
U zidovima imam zmije.
U zidovima imam ljude.
I djecu.
Veliku i malu.
I patuljke.
Svakojakih boja.
Ne mičem se.
Znam.
Nad glavom imam ljude.
Nad glavom mi vrište.
Ne mičem se.
Iako me bude.
Kočije crne u zidovima voze.
Šibaju gladne konje i psuju.
Pred vratima jedna zavezana koza.
Tri žene u crnom.
Prvo žene.
Pa onda žabe.
I lokva krvi koju pljuju.

10.01.2008. u 18:01 • 6 KomentaraPrint#

subota, 05.01.2008.

MINIJATURA ZA BOL

0
A ja?
Ja grijat ću vjerno do kraja stranu
Kao da život cio to učih
Jer ni na onoj ispred strani nitko više ne postoji
Nikoga nema
Da tijela svog naslanja
Ako tebe ne vidje.
Otpustit niti ću svilene
Sa svojijeh umornih pleća
I zrno čežnje iznjedrit će mi dah…
I čekat ću dugo…
Ko da drugo ne umijem.
Ko gruda što sama čeka svoj prah.

05.01.2008. u 16:42 • 7 KomentaraPrint#

petak, 08.06.2007.

OBLAKU

Još par minuta i dan će otići.
Na rubu tebe sve tamnija se žuri
Ko stara majka, kestenova grana
A proljetni suton u grimizan vrč curi.

Pogledam li niže, s one plave strane
Nebo; ko da voda potapa dubinu
Što za glasom vapi od zadnjeg trena dana
I pticu ko da gubi snagu za visinu.

Kroz slapove odozgo, u korak s tišinom
Zavjesa se spušta međ zlaćane niti
Zaveslat ću krilcem ukradenim od sove
Skriti se međ krošnje i neprimjetna biti.

Ionako stojim nevidljiva pod tobom
Neznatna i pusta uz sva blaga svijeta
Malena pred Bogom
Ništa spram planeta.

08.06.2007. u 09:39 • 15 KomentaraPrint#

četvrtak, 07.06.2007.

Morska

30
Mi smo ti ka ribe.
Saplelo nas more
Među tvrde stine.
Ka bisne ribe ća bižidu od vala
A prolazi vrime
A prolazi vrime.

Mi smo ti ka raci
Sjenka pjata
Primakla se bliže
Ka raci ća sporo ididu do žala
A ure biže
A ure biže.

Mi smo ti ka puži
Brodica nas nosi
Trgaju nas osti
Ka neki puži ća niš ne razumidu
A i boje da je tako
Kad nimamo kosti.

07.06.2007. u 15:16 • 1 KomentaraPrint#

subota, 06.01.2007.

MANI DVOJSTVO

Takva sam jer...
Umem često da pomislim
kako na ovom svetu
postoje jedinke bliske čutanjima
skrivenima
na levoj strani mojih grudi.
Takva sam jer...
taman kad posegnem
za suosećanjem
prema tko zna kome
i tko će ga znati gde,
prepadne me neka kap.
Kiši nalik.
Klizne nih obraz bojažljivo
sluteći da tome i nije tako.
Tad se sve reke zamute.
Uzmuva se vetar na stepeništu.
I onda čeznem za velikim,
šarenim leptirima koji nikako da polete.
Ko malo dete
prilično nevešto
i ne baš posve namerno
pokušavam da izbegnem
lokve posle kiše.
Takva sam...
a znam da ću opet
da ugazim.
Da ću da se pomoćim.
Još više.
I...
Mani dvojstvo
jer, upravo ovoga časa
u ime celog
lično mog svemira
skrivenog negde
od tvog vrata do ramena
želim da verujem
kako i tebi na um
lako padaju istovetne reći.

06.01.2007. u 08:30 • 10 KomentaraPrint#

srijeda, 03.01.2007.

A-lice?!


Kroz lice ti prolaze ptice.
Sjene se vežu k'o nit na nit.
Misli te guše.
Misli te stežu.
Suze k'o ribe, padaju na mrežu.
Tvojih rukavica.
Još jedan dan.
Prolazan.
A zvijezda Danica
opet u snu.

03.01.2007. u 19:31 • 6 KomentaraPrint#

četvrtak, 21.12.2006.

Ljubav

500
Javlja se ponekad
dok sam sama.
Dolazi ko' rosa
u toplim papučama.
I prene me iz sna
tada se probudim.
Da ne potonem do dna.
Ma- da ne poludim.

Javlja se kroz dan
Da me primami.
Iz sna se u javu
vješto pretače.
Titraj usne
spretno izmami.
Mislim, sad je tu
Al opet - umaće.

Ko' svila niz dlan
klizi nehajno
Ko' jutro u dan
uvijek se pretvara.
Ne predajem se - znam
Ta, tu je potajno.
A oduvijek
skrivanje me umara.

Odavno već dolazi.
Uvijek, kao trudi se.
Kao da ustaje
Al', ne usudi se.
I čemu panika?
Pa - samo prolazi.

21.12.2006. u 08:27 • 15 KomentaraPrint#

Čijim stopama?

300


Koračam leptiru bok uz bok
Koračam, koračam
Pa skok! Pa skok!
Haljetak prašinu s puta briše
Leptir odlazi
Sve dalje! Sve više!

Čije stope sada gazim?
Tko li je danas već ovuda prošao?
Čije cipele bosonoga mazim?
Da li je itko s puta došao?

I kosa leti, pleše, viori
Kosa u igri i u njoj cvijet.
Čiji korak rane vida?
Grudi se tope, od sunca.
Od stida.
I leptir ode
U svijet! U svijet!





21.12.2006. u 00:19 • 4 KomentaraPrint#

srijeda, 20.12.2006.

Svijeća"

40
Maglu gustu svija
Papiruse žute pali
Mirisom opija.
Crno vino grije.
Čas ja pijem njega.
Čas ono jadno mene pije.
40
Ugao sobe plijesan sije.
Zidovi vlažni
Od tuge
Od plača.
Inju se na polju
bojažljivo smije
Nad glavom sjena
Damoklovog mača.

40

20.12.2006. u 23:14 • 3 KomentaraPrint#

Evo me, treperim100

Treperi samnom da nema tuge.
Treperi samnom da nestane boli.
Nek' treperi sve što živi.
Nek' treperi sve što voli.
Nema više krika zagušenog duboko međ utrobama žalosnih jedinki.
Ni sinova jedinaca njihovih.
Ni kćeri uzavrelih nema.
Treperim.
Treperim.
K'o svijeća voštana u rukama nemoćna starca.
K'o srce mlado što za leptirom na polju luta.
Treperim
Sve što smeta stvoru ljudskom
Nek' se makne odmah s puta.
Nema više boljki ostavljenih u skutima neznanih žena.
Treperim.
Nema više ni stida ni mraka
Ni straha ni patnje više nema.
Treperim.
Treperim ko luč u anđeoskom bijelom krilu
K'o stara majka što ogrijev pred noć sprema
Ničeg više nema na silu.
Ničeg više strašnog nema
Treperim
Treperim
Treperim ko otac što se za uzglavlje tvrdo po cijele dane znoji.
Treperim ko dječak što bježi od pasa.
K'o malo lane što se krvi boji.
Treperim.
Treperim i nema mi spasa.

100

20.12.2006. u 22:57 • 3 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< kolovoz, 2020  
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Kolovoz 2020 (1)
Ožujak 2015 (2)
Studeni 2014 (2)
Lipanj 2014 (1)
Ožujak 2013 (1)
Ožujak 2011 (1)
Travanj 2010 (2)
Kolovoz 2009 (1)
Srpanj 2009 (1)
Lipanj 2009 (1)
Travanj 2009 (4)
Siječanj 2008 (4)
Lipanj 2007 (2)
Siječanj 2007 (2)
Prosinac 2006 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Dragi čitatelju;
Ja znam da ovdje ima smeća
- Al to je smeće samo moje
I da ti sreća bude veća
Ono nikad neće biti tvoje.


100

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr